II dio
JB – Kakve fizičke i metafizičke sposobnosti imaju ti hibridi? Pomenula si mi da se oni mogu iznenada pojaviti u tvojoj kući čak kad su vrata i prozori zaključani. Možeš li reći nešto više o tome?
KA –
Mislim da se njihove sposobnosti mogu podijeliti na mentalne i fizičke. Mentalno, oni mogu konverzirati koristeći se telepatijom, a mogu u jednom velikom stepenu i kontrolisati čovjekove misli i osjećanja, takođe, mogu kod čovjeka inducirati paralizu kako bi ga spriječili da se brani ili da bježi a mogu kod ljudi izazivati i neka fiziološka stanja kao što je seksualno uzbuđenje.Fizički, vidjela sam ih kako prolaze kroz zidove i prozore isto kao što to čine i oni mali greysi. Takođe sam ih vidjala u nekoliko navrata kako ometaju neke električne uređaje kao što su zvono na vratima i kompjuteri. Nisam sigurna da li je to bilo slučajno ili namijerno s njihove strane. Meni se činilo da to nisu namijerno radili. Kao što si pomenuo, pojavljivali su se mojoj kući i onda kad su vrata i prozori bili zaključani. Nisam vidjela kako to oni čine ali pretpostavljam da koriste sličan način kao i mali greysi koji to rade uz pomoć svjetlosnog snopa.
JB – Možeš li nam reći nešto više o tome šta oni pokušavaju ostvariti zurenjem čovjeku u oči? Pomenula si da se tu radi o jednoj vrsti kontrole uma, gdje pokušavaju da kondicioniraju čovjekovo razmišljanje i ponašanje ili da ga natjeraju da zaboravi određene stvari. Možeš li nam reći nešto više o tome?
KA – Kad zure u moje oči, razne stvari se tu događaju, ovisno u situaciji. Kad sam na neki način neposlušna, onda na taj prvo pokušavaju da otkriju šta sam uradila ili šta nisam uradila. Na primjer, da li sam pričala ikome nešto na teme koje su mi zabranjene da pominjem. Da li se sjećam previše detalja u vezi s našim prošlim susretom? Da li sam na neki način uspjela da dođem do nekog fizičkog dokaza, kao npr. fotografije ili video snimka. Zurenje u moje oči je prvi način kako pokušavaju da saznaju odgovore na ta i druga slična pitanja.
Kao u slučaju sa skupljanjem informacija o mojoj poslušnosti, oni obično koriste istu proceduru i u vezi sa ‘instalacijom’ “pravilnog” ponašanja u mene. Na primjer, ukoliko otkriju da sam nekome pričala o njima, onda će mi “naturati” misao da ih više nikada nikome ne pominjem. Ili, da više nikad ne pričam s tom osobom. Ukoliko nađu neke znakove moje neposlušnosti, onda će mi dati na taj način neke naredbe kako bi modifikovali moje ponašanje.
Drugi razlog zbog kojeg koriste to zurenje u oči je da dobiju informacije u vezi sa stvarima kao što su učenje ili asimilacija (znanja, prim. prev.). To se može dešavati u linearnom obliku, kao npr. jedan od njih mi postavlja pitanja a ja odgovaram na njih. Onda se taj proces ponavlja samo s različitim pitanjima (ali skoro uvijek na istu temu). To ide donekle sporo i slično je običnoj konverzaciji. Razlika je jedino u tome što zajedno s tim riječima mogu ići i određene slike kako bi se pojasnilo značenje pitanja.
Postoji još jedan način korištenja te metode zurenja u oči, koji je malo teži za opisati. Hibrid počne da zuri u moje oči a ja budem svjesna da mi on nešto radi, međutim, ne znam šta tačno hoće. Nakon toga ubrzo osjetim vezu s hibridovim umom a onda obično “čujem” temu. Ta tema neće biti opisana riječima, nego će biti u obliku jedne čiste misaone forme. Moj um se onda momentalno ispuni svim što mi je poznato na tu temu, čak i najsitnijim detaljima. Sve što sam na bilo kakav način povezivala s tim, biće tu. Onda osjetim kako je cijeli taj ‘blok’ znanja prenesen u hibrida. Ponekad će oni to učiniti sa četiri ili pet tema zaredom. Na kraju, ostanem sa osjećajem potpune iscrpljenosti i opšteg zamora.
Još jedan od razloga za zurenje u oči je i prenos slika koje treba da mi pokažu određene stvari. Ponekad ih koriste kako bi mi objasnili nešto kao npr. šta žele da uradim za njim. U drugim slučajevima oni to koriste kao neku vrstu kažnjavanja, tako što mi pokazuju užasne scene stradanja mojih prijatelja ili članova porodice, zbog mog ponašanja (neposlušnosti, prim. prev.). Te slike su veoma jasne i snažne i čine mi se istinitim kad ih gledam.
Posljednji razlog za korištenje te metoda zurenja u oči je da izazovu kod mene osjećaj seksualnog uzbuđenja ukoliko žele da me navedu na seksualno odnos ili da na meni obavljaju neke ginekološke zahvate. Oni takođe koriste tu sposobnost da u meni induciraju emocije ljubavi prema hibridima, zaštitnički odnos prema njima ili jednostavno, poslušnost.JB – Možeš li nam reći kako su hibridi prijetili tvojim prijateljima i voljenim osobama i kako su naveli neke od tvojih prijatelja koji su ti pružali podršku da raskinu veze s tobom?
KA –
Znaš, teško mi je da pričam o tome, pogotovo sada, nakon što sam upravo izgubila još jednog dobrog prijatelja. Rekli su mi da ukoliko ikome otkrijem detalje o mojim doživljajima, oni će pronaći tu osobu i prekinuti našu vezu. Nakon što se to desilo nekoliko puta zaredom, povjerovala sam u to.
Njih više interesuju oni ljudi s kojima duže dijelim svoja iskustva, nego oni koje povremeno ili nakratko srećem. Međutim, prilično su efikasni kad ciljaju one koje smatraju potencijalnom prijetnjom.
Oni mi čak prijete da će učiniti nešto nažao i onima s kojima normalno ne razgovaram o svemu ovome ali ih volim, kako bi me natjerali na poslušnost. Na primjer, oni će ugrožavati i moju djecu i pokazivati mi užasne scene njihovog mučenja ili pogibije, ukoliko budem neposlušna.Imam osjećaj da su ti hibridi iz “odjela za obezbjeđenje” odlučni u vezi s tim da ni s kim ne pričam o svojim doživljajima. Nadalje, oni se trude da odstrane iz moje blizine sve one koji bi mi bili u stanju pružiti moralnu podršku i ohrabrivati me u pružanju otpora. Isto tako, oni se trude i da me diskredituju, tako da ako ikad budem javno pričala o svemu ovo, niko ne bude na to obraćao pažnju. Zasada su veoma afikasni u vezi sa svim tim. Vjerujem da ukoliko ikad počnem opet da radim s nekim, ta osoba će biti odsjećena od mene na isti način.
JB – Možeš li nam opisati jedan dio tehnologije kojom su se služili u tvom prisustvu i kakvu vrstu tehnologije si vidjela u njihovim bazama?
KA –
Obično koriste neki svjetlosni snop da se podignu ili uđu u svoje brodove/letjelice ili prilikom izlaska iz njih. Vjerujem da im ta ista vrsta tehnologije omogućava da prolaze kroz zidove i prozore.Vidjela sam i neke sprave koje su mi stavljali na neke dijelove glave i koje su im omogućavala da lakše komuniciraju samnom ili da me lakše kontrolišu. Čini se da se tu radi o nekim elektronskim uređajima. Kad mi ih stave na glavu obično osjetim jedan kratkotrajan bol. Neke od njih stavljaju na vrh moje glave, dok druge stavljaju na potiljak ili oko čela.
Mislim da im ti uređaji obezbjeđuju lakši pristup mom umu, mada mi nije jasno kako. U poslednje vrijeme oni koriste na meni te uređaje sve češće.
Prošle godine sam doživjela jedan užasan slučaj. Postavili su me na nešto što je ličilo na zubarsku stolicu.
Na glavu su mi stavili neki uređaj koji je išao od jednog uha, zadnjom stranom glave, pa skoro do drugog uha. Kad sam pogledala prema dole, mogla sam vidjeti jedan električni luk koji je išao preko mog tijela, međutim, nisam bila u stanju da se pomjerim kako bih to izbjegla. Usred tog mog bola i straha, jedan od visokih greysa je počeo da zuri u mene. Sjećam se kako sam pokušavala da mu se oduprem, ali je on bio daleko snažniji od mene tako da je zakopao moj ego duboko unutar mene. Nisam nikako bila u stanju da mu se suprostavim.
Kako se taj proces odvijao, osjećala sam kako to biće s lakoćom manipuliše moj um. Kad se to završilo, dobila sam osjećaj da me ništa više u životu ne interesuje. Kao da sam bila emocionalno ‘utrnula’, da tako kažem. Kada sam se probudila sljedećeg dana, imala sam isti osjećaj i on traje sve do danas, mada sada nije više toliko intezivan. Prije toga sam se mogla odlučno boriti protiv njih, a poslije mi je bilo svejedno da li ću im pružati neki otpor ili ne. Osjećam kao da sam prilikom tog doživljaja izgubila dio svoje duše. Sada živim u stalnom strahu da me ne stave ponovo na tu stolicu.Imaju i neki “karto-liki” uređaj. On je interesantan jer kao da je povezan s mojim mislima. Tako sam mogla da posmatram ekran koji izgleda kao neka 3D slika jedne mape. Kako bih obraćala pažnju na neke puteve ili kopnene dijelove, tako bi se oni na neki način osvjetljivali ili naglašavali na mapi. Putevi na toj mapi bi se izdizali samim tim što mislim o njima, dok bi neki dijelovi kopna iznenada postajali jasno vidljivi a njihove karakteristike bivale sve izražajnije. Kad bi razmišljala kako putujem tim putevima, oni bi se onda uvijali a činilo se da se ona bijela linija na njima takođe kretala zajedno samnom, kako sam putovala uzduž nje.
U vezi s tim mapama, vidjala sam neke uređaje s nečim što je slično ekranima koji emituju 3D imidže svega što se na njima prikazuje. Oni nisu toliko posebno intereaktivni, nego su više kontrolisani od strane vanzemaljaca u smislu da mi pokazuju ono što treba da vidim ili naučim. Ti imidži izgledaju vrlo stvarno i veoma je teško razlikovati događaje iz stvarnog života od onih koji se prikazuju na tim ekranima, sve dok ih ne ugase ili odmaknu.
JB – Možeš li nam reći šta se događalo kad su te hibridi vodili na neka mjesta u gradu gdje živiš? Pomenula si robne kuće pune hibrida.
KA –
Vodili su me sa sobom na mnoga mjesta u gradu gdje živim i oko njega. Na tom području postoji nekoliko napuštenih zgrada i one su im najpogodnije za njihov grupni sastanak samnom. Tada prenose informacije u mene u ‘paketima’, koristeći se onom “blok-metodom” koju sam već pomenula u vezi sa zurenjem u oči. S obzirom da te napuštene zgrade imaju ogromne prostorije, mnogo hibrida se tu može odjednom okupiti.
Tako sam obilazila s njima lokalne prodavnice pokazujući im kako da se snalaze pri kupovini raznih stvari. Jedan od hibrida je bio fasciniran televizijom. Tu je bila i jedna radnja koja je radila non-stop a imala je na cijelom jednom zidu TV aparate koji su stalno radili. Tako me je on često tjerao da ga vodim tamo, da bi mogao piljiti u njih. U nekoliko navrata vodila sam ga u neke prodavnice i morala mu objašnjavati šta služi za šta, (posebno kad se o nekim farmaceutskim sredstvima ili lijekovima radi). Morala sma mu govoriti kad i zašto to neko mora da ima pri ruci. Često su mi prilazili i kad sam sama išla u kupovinu u vezi opskrbe moje porodice, a onda mi postavljali pitanja tipa, - zašto sam došla u tu prodavnicu. S kojim ciljem? Šta bi se desilo da nisam otišla u kupovinu? Činilo mi se kao da su ta pitanja bila beskonačna. Ponekad bi hibridi zapitkivali i prodavace, koji su im takođe odgovarali na njih.
Takođe su me često posjećivali i u mojoj kući a bila sam i u apartmanima gdje su oni živjeli.
Ponekad su me zvali samo da provjerim njihov apartman u smislu da nema nešto pogrešno što bi moglo privući nečiju pažnju; u drugim navratima radilo se o zurenju u moje oči, kažnjavanju ili seksualnim odnosima.JB – Da li nam možeš malo bolje opisati te njihove stanove u kojima žive? Ti si ih podučavala kako da se prilagođavaju ljudskom društvu i kao da dekorišu svoje stanove tako da izgledaju normalno. Da li nam možeš reći nešto više na tu temu?
KA –
Na osnovu onoga što sam vidjela, oni žive u običnim stanovima koji se nalaze u sklopu zgrada ili stambenih kompleksa. Pored njih žive normalni ljudi i smatram da oni nemaju pojma u vezi s tim ko su stvarno njihovi susjedi. Vidjela sam jednog hibrida koji živi u zgradi u kojoj su svi ostali stanari normalni ljudi. Takođe, u nekim slučajevima u sklopu jedne zgrade ili stambenog kompleksa živi mnogo hibrida. Tu se čini kao da su oni kompletno preuzeli neku zgradu ili stambeni kompleks.U većini slučajeva hibridi žive sami, svaki u svom stanu, međutim, jednom sam vidjela slučaj gdje ih je četvoro živjelo u jednom apartmanu. Čini mi se da se tu radilo o dvosobnom stanu.
Stvari koje sam popravljala kretale su se od očiglednih, pa do suptilnih. Namještaj u pogrešnoj sobi – kauč u trpezariji, na primjer, konzerve u frižideru. Lonci i tave složeni na podu dnevne sobe. Nevjerevatno je ono što oni sve znaju a još nevjerevatnije je ono što ne znaju. Oni koji žele da se asimiliraju moraju učiti svakodnevne životne stvari. Morala sam im čak držati predavanja na temu kako da koriste telefon i zašto. Isto tako, kad se radi o osnovnim higijenskim potrebama; kako da se istuširaju ili okupaju u kadi, zašto trebaju imati peškir u kupatilu. Gdje da drže odjeću, kako da skuhaju jednostavna jela, šta da drže u frižideru a da on istovremeno ne izgleda sumnjivo. Prazan frižider izgleda čudno ali takođe i onaj u kojem se drze čudne stvari. Često sam im morala izbacivati iz kuće pokvarenu hranu. Kad se mlijeko nalazi u frižideru, to izgleda u redu, ali ne u slučaju kad je to mlijeko staro 6 mjeseci.
JB –
Šta misliš kakav je krajnji cilj ovog prisustva hibrida ovdje?KA – Naravno, niko ne može odgovoriti na to pitanje osim samih vanzemaljaca i hibrida.
Ukoliko bi morala da pogađam, mislim da je njihov krajnji cilj da se infiltriraju na ovoj planeti u svaki segment društva, kao i u svaku ljudsku zajednicu širom ove planete. To me navodi na zaključak da je njihov krajnji cilj da potpuno preuzmu ovu planetu. Ne znam zašto. Nisam sigurna da je tu “zašto” uopšte i bitno, da budem iskrena. Logički, bilo bi lijepo kad bi to mogli znati. Međutim, sa čisto praktične strane, mi bi se trebali potruditi da spriječimo ovo što se dešava, ukoliko je to moguće. Odgovor na pitanje – ‘zašto’ – nije nam uopšte ni potreban da bi se oduprli nekoj neposrednoj prijetnji a ja smatram da se ovdje radi o jednoj prijetnji po naš opstanak.
J. Bartley: - Analiza i uporedbe
Zaključci koje ću nakon ovog intervjua ovdje predstaviti su potpuno moji lični. Karen se možda ne bi složila s nekim od tih zaključaka do kojih sam došao. Ona je veoma pažljiv posmatrač a kako ste mogli primjetiti u ovom intervjuu ona je i veoma artikulisana i obrazovana osoba. Uz sve to ona je I jedna veoma hrabra žena. Bila je izložena jednom velikom fizičkom i psihičkom nasilju od strane greysa i čovjekolikih hibrida a da ne pominjemo uznemiravanje i napade od strane drugih žrtava otmica koje su pod kontrolom vanzemaljaca. Karen je heroj u pravom smislu te riječi.
Postoje neke paralele između aktivnosti hibrida s kojima je Karen imala posla i hibrida s kojim se susretao “P.R.” koga sam takođe intervjuisao. Karen se nije svjesno sjećala reptila, međutim, nakon što smo počeli komunicirati, dva puta ju je posjetilo jedno biće za koje vjerujem da je bio reptil i ono joj je zaprijetilo u vezi s tim. Ona jeste pomenula da je biće koje je rukovodilo aktivnostima i obukom hibrida bilo neki mješanac između reptila i visokih greysa. Obično su greysi bila bića koja su je otimala.
U drugu ruku, ‘P.R.’ se mnogo jasnije sjećao kako je viđao reptile i hibride da rade zajedno. ‘P.R.’ vjeruje da su hibridi s kojim se susretao bili stvoreni od strane reptila i da su radili za njih. U stvari, P.R. se sjeća jednog događaja gdje je vidjeo kako reptili prenose svijest sa jednog reptila na čovjeka ili možda na čovjekolikog-hibrida.
Karen je bila korištena kao neka vrsta trenera za čovjekolike hibride.Ona ih je podučavala kako da se neprimjetno umješaju u ljudsko društvo. Isto kao i P.R., Karen je bila sadistički mučena i silovana od strane onih greysa iz ‘odjela za bezbjednost’. Karen je opisala i neke od ‘psi’-tehnika koje su hibridi primjenjivali na njoj kao što je ono “naturanje” (ili “nametanje”, prim. prev.).
Tu se radilo o jednom nasilnom nametanju naredbi njenom umu, sugestija i ideja uz pomoć zurenja u njene oči. Takođe su bili u stanju izmanipulisati njene emocije u vezi s nekim posebnim hibridom kojeg je obučavala. To je bio samo još jedan od primjera kako je ljudske emocije lako manipulisati. Tako se često dešava da se žrtvama otmica ‘instalira’ i osjećaj ljubavi prema ovim vanzemaljcima koji ih otimaju.Čini se da su ovi hibridi iskorištavali Karen za specifične svrhe, mada su je često izlagali fizičkoj i psihičkoj torturi, dok se isto ne može reći i za P.R.
Njega nisu koristili za obuku hibrida.
Na osnovu njegovih iskustava, čini se da je on reptilima i hibridima služio samo za iživljavanje ili zabavu. U Karen-inom slučaju radilo se o njihovoj obuci u snalaženju sa svakodnevnim životnim peripetijama. Njima je bilo sasvim jasno da ona predstavlja jedan veoma bogat izvor znanja i mudrosti, kad je ljudsko društvo u pitanju. Međutim, hibridi nisu bili u stanju da pokažu bilo kakvo poštovanje ili zahvalnost u vezi s tim.
Karen nam je naglasila da bez obzira na to bila ona umorna ili iscrpljena, ukoliko su hibridi poželjeli da je satima siluju ili muče, oni su to i radili; tako su na kraju dobijali sve što su htjeli. Vanzemaljci su na njoj koristili i onu stolicu za mučenje koja je opisana i od strane drugih žrtava otmica. Tih uređaja za mučenje ima raznih, od stolica, pa do metalnih platformi. Vanzemaljci se ponekad koriste i portabl-uređajima prilikom mučenja žrtava. (Prije nekoliko godina jedan mali smeđi entitet je stavio neku “ogrlicu” oko mog vrata a onda me skoro na smrt ‘elektrokutirao’. Još mi se je smijao cijelo to vrijeme.)
Karen je obučavala i ženske hibride a ne samo muške. Obučavala ih je pojedinačno i u grupama. Ta obuka se ponekad odvijala na njihovim brodovima ili bazama a nekad na mjestima kako što su robne kuće ili stanovi. Tvrdila je da oni nevjerovatno brzo uče. Pitao sam je da li ti hibridi stare istom brzinom kao i normalni ljudi. Ona mi je odgovorila kako joj se čini da oni stare sporije od nas, navodeći jedan primjer kad je nakon nekoliko godina imala priliku da vidi neke hibride s kojima je prije bila u kontaktu i kako joj se tada činilo da nisu uopšte ostarili.
Ko kontroliše ovu vrstu hibrida?Od prvog momenta kad mi je Karen ispričala ovu priču, posumnjao sam da su reptili ti koji stoje iza hibrida i da su oni ti koji rukovode cijelom ovom operacijom. To vjerovanje ne proizilazi iz nekih mojih predubjeđenja u vezi sa reptilima. Znam da reptili vole da djeluju iz pozadine. Prije nego što sam razgovarao sa Karen, potpuno sam ispitao “P.R.” o njegovim iskustvima sa hibridima i reptilima.
Karen se nije svjesno sjećala reptila. Ona je prošla kroz jedan strašan period uznemiravanja i napada od strane drugih žrtava otmica koje su bile “okrenute” (ili “uključene”, prim. prev.) protiv nje.
Te druge žrtve otmica su se prvo sprijateljile s njom a onda su bile izmanipulisane tako da se okrenu protiv nje. Ove žrtve otmica koje su lako podložne manipulaciji [koje ja nazivam “Muppets” (“lutke” ili “marionete”, prim. prev.)] započele su onda preko interneta s jednom kampanjom blaćenja Karen. Tvrdili su kako je Karen izmislila sve ovo i napadali su je na razne načine!Sasvim je uobičajeno to da vanzemaljci a posebno reptili “nahuškaju” druge žrtve otmica na neku od njih posebno. Vanzemaljci vole tako da izoluju neku neposlušnu žrtvu njihovih otmica koja uz to i previše zna.Kratko nakon što smo Karen i ja počeli diskutovati ovu tematiku, ona je bila posjećena od strane dva entiteta od kojih je jedan bio visok i taman, dok je drugi bio nešto niži. Visoki entitet je stao s jedne strane kreveta a onaj niži s druge a onda kao da su je počeli izlagati nekoj negativnoj energiji. Njen suprug je tvrdo spavao, nesposoban da se probudi.
Karen je osjećala kako ono veće stvorenje emituje jednu užasno negativnu energiju. Kaže da je osjetila strah i užas kakvog nikada prije nije doživjela, uprkos svim svojim prethodnim doživljajima.Ta velika tamna “Sijenka” ju je onda upozorila i zaprijetila u vezi otkrivanja bilo kakvih detalja o aktivnostima greysa i hibrida. Ta sijenka ju je te noći posjetila dva puta i oba puta joj je isto zaprijetila.
Na osnovu njenog opisa tog visokog tamnog stvorenja i negativne energije koju je emitovalo, smatram da se tu radilo o reptilskom stvorenju. Mnoge žrtve otmica, uključujući i mene samog, imale su priliku da vide ovo biće nadneseno nad sobom u neko doba noći. Negativna energija koju ovo biće emituje, kombinovana sa snažnim ‘psi’-sposobnostima može veoma efikasno da paralizuje i imobilizira žrtvu otmice.
Osjećaj užasa i jeze kojeg žrtva tada doživljava ne može se riječima opisati. (Neke životinje iz životinjskog carstva imaju prirodnu sposobnost da paralizuju svoje žrtve. Na primjer, u nekim slučajevima tigrov urlik može da paralizuje čovjeka odzvanjajući mu u grudima. Isto tako, reptilska negativna energija na sličan način može da inducira paralizu kod čovjeka.)
Karen je nakon toga nekoliko dana namijerno izbjegavala kontakt samnom ali je na kraju osjetila potrebu da me upozori u vezi s tim stvorenjem. (To nije prvi put da su žrtve otmica bile posjećene od strane reptila koji su im prijetili u vezi sa otkrivanjem informacija meni. “P.R.” je takođe bio upozoren s njihove strane da se drži podalje od mene. Druge su opet upozoravali da ne pričaju sa Barbarom Bartholic.)
Karen se više brinula o mojoj sigurnosti, nego svojoj vlastitoj. Uvjerio sam je da joj ja neću nikada okrenuti leđa kao što su to učinile druge žrtve otmica. Stvar je došla dotle da Karen očekuje da će se svako kome se povjeri na kraju okrenuti protiv nje.
Ona smatra da ko god je taj koji stoji iza ovog programa hibridizacije, bilo da su to greysi ili reptili, njegov krajnji cilj je porobljavanje ljudske rase. S tim u vezi, ona s pravom zvoni na uzbunu i poziva na pružanje otpora.Poenta filma koji me je do sada najviše inspirisao, bila je ona pobuna stanovnika planete Abydos u filmu Stargate.
Svi oni su nekada davno bili dovedeni tamo sa planete zemlje kao roblje. Na kraju su se pobunili protiv lažnih bogova (vanzemaljaca) i ostvarili slobodu uz pomoć stargate-tima. Vjerujem da će jednog dana u ne tako dalekoj budućnosti, jedan mali segment ljudske populacije uspjeti da se otrgne reptilskoj kontroli a nakon toga će da podrije napore negativnih reptilijanaca, ne samo na ovoj planeti, nego i u drugim dijelovima univerzuma.
Naš je zadatak da napustimo ovu planetu pod našim vlastitim uvjetima a ne kao “sjemenke” koje trebaju da klijaju na nekim drugim planetama u obliku genetički poboljšanih hominida, tako da reptili mogu tamo nastaviti sa svojim procesom planetarne kontrole i porobljavanja.
Kraj
IZVOR TEKSTA 