... sebe i/ili drugih je jedini put i način izlaženja i budjenja iz matrixa, ma koliko bolno to budjenje ili pranje i ispiranje nas od svih mogućih laži i laganja bilo.

A bolno jest, ja to znam najbolje po sebi. Jer moram kopati duboko, duboko po mojim emocionalnim programiranjima i djelovima moje 3D licnosti i rjesavati se tih programiranja, koji su doduše mojem egu dragi, jer ga drže u "status quo" stanju i štite ga od razočarenja, boli, osjećanja strahova, povreda,.. jednom riječju svega onoga sto je u procesima učenja i napredovanja na ovom svijetu neminovno i drže ga u stanju "ja sam najbolja, najpametnija, itd."
I jako, jako je tesko OTPUSTITI ta naša emocionalna programiranja, koja su dio ličnosti, jer su jako čvrsto zakačena za nas/ u nama.
S druge strane, ta ista programiranja drže nasu Suštinu, nasu Dušu i nasu energiju zarobljenima.

Prema tome, ako želimo napredak, ne gine nam taj bolan put obracunavanja sa lažima i zavaravanjima, kako u nama, tako i u našim odnosima s drugima.


Moja blog prijateljica - "Prijateljica svjetlosti" je napisala sjajan, iskren, otvoren i poucan post koji sam pozeljela ( uz njenu dozvolu) prenijeti na ovaj forum, jer mislim da je ovakav nacin budjenja iz matrixa pravi putokaz svima onima koji su zainteresirani - tako da znaju sta ih otprilike, kako i zasto ocekuje.
Hvala prijateljice!




Ovaj njen post me je oduševio i dodirnuo, direktno u moju Suštinu.

Zato jer sam i sama prošla zadnjih dana i prolazim kroz svoja "čisćenja" i transformacije. U biti, prolazim non stop, ali ova transformacija zadnjih dana je za mene bila stvarno "heavy".
I ja sam dobila svoju dozu "skidanja pijeska sa ociju". Sto je definitivno bolno, jako bolno kad mi netko ukaze na moje nedostatke, mane, i prije svega moje iluzije i kad mi ne laze, nego me "opali golom istinom", koju inače ne zelim vidjeti jer ju trebam transformirati, tj, promjeniti neka moja uvjerenja o meni i svijetu i drugim ljudima.
A to je uvijek, UVIJEK, i pored sveg rada na meni - bolno i veliko prevazilaženje i kosta ulaganja energije, a moj ego se trga i brani i nece.

Bolje receno, dijete u meni se trga i brani jer se boji, boji se toga sto ce biti nakon promjene.
I u cijeloj toj svadji koju sam imala, u povredjenim osjecajima i eruptiranim emocijama - najlakse je okrenuti ledja i reci - ma neces ti meni - od*ebi.

Dakle, to je ona prva reakcija. I onda - od te situacije vidim pred sobom jedno 10 mogućih puteva kojima mogu ići. 10 mogucih nacina za reagiranje.

I onda sam razmislila o svemu sta sam citala od Laure, o reptilima i o tome kako se nasladjuju kad mi patimo i guraju nas u pravcu OPS odluka i ponasanja, sve sto sam u zadnje vrijeme procitala od Toll-a, od svih drugih poucnih autora, i btw. zadnjih dana sam pogledala film "Celestinsko prorocanstvo", kojeg preporucujem od srca, a koji me je na neki nacin "otvorio & podigao".

I to sam sve zbrojila i vidjela sam u toj situaciji sansu, koja je mozda tako bila i instruirana od mog visheg JA, situaciji koja me je bacila na koljena i "natjerala" me da pogledam u sebe ponizno i milostivo i da VIDIM, stvarno VIDIM, da ono sto se meni - govori - da to jest ISTINA i da moram, ako hocu dalje napredovati u svjesnosti i prema nekom OPDu i prema 4D, da MORAM kod sebe promjeniti ta neka uvjerenja koje su me do sada blokirala i drzala moju energiju zakočenom.

To jest stvarno tesko, jer ego se opire, predatorski UM u meni se opire, dijete u meni se boji, ali JA moram po svaku cijenu mijenjati sebe - hocu reci mjenjati licnost, to jest ona ogranicenja koja su jos uvijek programirana u meni/ licnosti.
I ja cu to i uspjeti. Barem je to moj "izriciti" plan.

"The point is", a to je kod Gjurgjijeva ili Laurine "Wave" serije jako dobro objasnjeno, dakle, the point is: da mi svi ljudi na Zemlji toliko zivimo u lazima, generacijama i generacijama.

Lazu nas roditelji, mi lazemo sebi, lazemo drugima, svi se lazu, toliko da kad bi svima skinuli sve lazi istog trena, svi bi - ako ne pomrli, onda barem pali na pod kao pokošeni od boli, - od ISTINE koja boli, a na koju nismo navikli.

Zato je put do istine trnovit, ali mislim da se isplati. Sve su to 3D lekcije:

"Prepoznaj lazi u sebi i oko sebe i ocisti se od njih. Uvijek i prvo sebe.
A, ako te netko pita iz dubine dushe i treba tvoju pomoc da se i on ocisti od svojih lazi - i da PROGLEDA, pomozi i njemu da se ocisti.
Ali nemoj mu ukazivati na njegove lazi - ako te ne pita, i onda kad ti mislis da trebas jer to je OPS ponašanje.
Zato jer je to "odredjivanje lekcija za druge" - onda kada oni nisu spremni i ne zele jos da VIDE. A ne postaje se kandidat za 4D, ako hodam unaokolo i ukazujem drugima na njihov trn u oku, a sama imam balvan u OKU.
Znaci, neko adekvatno agiranje i reagiranje na druge ljude i situacije, koliko god je to moguce."

Nadam se da cemo se jednog dana, kad se ocistimo od 3D STS lazi, naci na 4D OPD.

Ovaj prijateljičin post mi je sjajan i mislim da treba da se ovakve stvari šire po netu, jer tu lezi za moj pojam konkretno znanje, konkretna spoznaja i dijeljenje iskustva na putu samospoznaje, koja se na taj nacin, na OPD nacin - dijele sa svima drugima koji su zainteresirani za rad na sebi - i to dijeljenje znanja i spoznaja jest "ljubav" - koja jest "svjetlost".
Ljubav prema svima drugima, bicima, dushama, koji su iskreno zainteresirani za napredak.

A takva ljubav = znanje = svjetlost (svjesnost) nam je svima - ljudskom rodu - potrebna, da bi napredovali.

Odnosno, potreban nam je, barem primarno, osjecaj da na nasem putu nismo sami i da ima i drugih koji rade na sebi i dijele svoja iskustva i spoznaje sa drugima.

Hvala jos jednom prijateljice !

http://prijateljicasvjetlosti.blog.hr/a ... 1622975065

Da "prijateljica svjetlosti" je ovo zaista sjajno napisala, kroz ove njene rijeci kao da mozemo bukvalno napipati cistocu njene energije i iskrenih emocija koje je vode ka budjenju i jednom drugacijem i naprednijem stanju svijesti.



Ovo je jako dobro receno, objasnjava samu sustinu univerzalnog principa slobodne volje. Mi ne mozemo nikad znati sta je kome potrebno i koliko da prozivi, dozivi i iskusi kako bi prosao svoje lekcije i kako bi unaprijedio svoje bice i pomakao se sa mrtve tacke egzistencijalisticko-materijalistickog nivoa svijesti i nacina zivljenja.
Takav nivo svijesti nas drzi robovima kako samima sebi, tj. vlastitim programima, koji obiluju mnogim pogresnim i stetnim idealima, tako i drugima koji nas direktno ili indirektno uslovljavaju i sputavaju prirodni napredak i evoluciju nase svijesti. Medjutim upravo u tome se krije "magicna formula" naseg napretka, odnosno u nevoljama, problemima, ruznim stvarima koje nam se desavaju, to su pokretaci naseg budjenja u ovoj stvarnosti i uzrocnici naseg sveukupnog napretka ali samo ako ih budemo pravilno iskoristili za naporan i iskren rad na samima sebi. Ako ne, onda cemo ostati do kraja nasih jadnih ovozemaljskih zivotica zavaljeni u duboko blato i glib surovog 3D zemaljskog postojanja.

Da.
I jako je lijepo sto takvih ljudi ima sve više i više koji se odvazuju da kopaju po dubinama svoje svijesti, podsvijesti i nesvijesti i to dijele sa drugima, ja licno se osjecam, kao sto sam joj vec rekla, kao da se nalazim u jednoj velikoj lijepoj nevidljivoj mrezi podrške, jer se kroz to sto ona dijeli sa nama osjecam motiviranom i inspiriranom da jos vise radim na sebi i dijelim taj put evolucije moje duše i širenja svijesti sa svima drugima koji su su zainteresirani



Da, tocno. Mada, kod mene barem, svaka, pa i najmanja promjena u strukturi moje licnosti i oslobadjanju od programiranja je na neki nacin je "teska borba" u mom "predatorskom umu" i sa "djetetom u meni".

Predatorski UM kao da je programiran da se cvrsto drzi postojeceg stanja i ne dozovljava nikave promjene u razmisljanjima, jer je navikao da MISLI, djeluje i reagira ovako kako to radi sada i osjeca bilo kakve promjene kao svoju SMRT.

S druge strane moje "dijete u meni" se boji i uvijek se "odrveni" od straha, kad se treba nesto mjenjati, i takodjer voli "status quo", jer je tu upoznata sa svim "uglovima i ćoškovima" u meni, sa svim svjesnim i nesvjesnim reakcijama koje nam "stoje na raposlaganju" i onda ja moram na neki nacin "voditi razgovore" sa "djetetom u meni"; ohrabriti ga da se osjeti sigurnije i slobodnije i da mi dozvoli da tu promjenu u "nama", znaci svijesti, podsvijesti, uvjerenjima - cim laganije sprovedemo.

Znam, mozda zvuci "suludo"; ali tako ja to dozivljavam kod mene.

Ovih dana na nekim blogovima i web stranicama pokrenute su jako zanimljive teme od strane ljudi koji su duboko zakoračili u procese buđenja i koji usljed toga proživljavaju teške i dramatične trenutke suočavanja, prije svega sa samima sobom a onda i okolinom.
Ljuštura naše ličnosti, koju smo vremenom stekli tokom našeg odrastanja, odgoja, obrazovanja i uopšte cjelokupnog procesa socijalizacije koji nam je nametnut od samog našeg rođenja, nam je podarila jedan mehanizam koji nas čini podobnim za društveni život ali s druge strane, ne dozvoljava da proniknemo u našu suštinu i srž našeg bića u svoj njegovoj cjelovitosti i veličanstvenosti.

U svom tekstu "prijateljica svjetlosti" nam je na jedan suptilan i iskreno emotivan način, uz svu čistotu njene energije i jasne i nedvosmislene namjere da na svijet oko sebe konačno počne da gleda bez "naočala" i bacanja pijeska u očima kako sebi tako i drugima, pokazala da često, ono što ćemo vidjeti oko sebe kad skinemo naočale i izvadimo pijesak iz naših očiju, nam se možda neće svidjeti ali da vrijedi progledati svojim očima i bez ikakvih "pomagala" ukoliko želimo da jednom prestanemo da živimo u vlastitim i tuđim iluzijama, lažima i obmanama koje od nas čine dvolična i neiskrena bića.

Razmišljajući o ovim stvarima sjetio sam se gnostičke podjele čovjeka na njegovu "suštinu" i "ličnost". U knjizi "Četvrti put" Uspenski nam objašnjava u čemu se sastoji navedena podjela:



Kao što možemo vidjeti i iz ovog teksta, probijanje ličnosti donosi mnogo boli i razočarenja a može da bude i jako opasno po mentalno i psihičko zdravlje čovjeka ukoliko navedeni proces ne prati odgovarajući rad na samoj suštini, odnosno našem unutrašnjem biću.
Ne znam koliko ima veze sa ovim, meni neke stvari ukazuju na to da ima, ali citiraću ovdje jedan moj post koji sam prije nekih godinu dana ostavio na jednom forumu i u kojem opisujem jedno sprecifično "unutrašnje" stanje koje sam doživio do sada ukupno dva puta.


Ni sam još nisam siguran ima li ovo "organsko-psihičko" stanje koje sam doživio kakve veze sa probijanjem moje ličnosti, odnosno da li je ovo jedna od nekih manifestacija tog čina, u svakom slučaju ovo što mi se bilo desilo neću nikad zaboraviti ali niti ću to ikad moći na pravi način opisati i dočarati, jer je jednostavno nemoguće i ja ne vjerujem da u našim jezicima postoje riječi koje su kadre preciznije opisati ovo stanje.

Porastom naše svijesti širi nam se percepcija i dolazi do žestokih promjena u strukturi naše ličnosti. Sve to može da bude propraćeno promjenama u načinu našeg ponašanja, u promjenama životnih ciljeva i stremljenja, u odnosima sa porodicom, prijateljima i drugim ljudima sa kojima svakodnevno stupamo u kontakte. Ono što smo ranije trpili i tolerisali, kako kod sebe samih tako i kod drugih ljudi sada više ne možemo i jedva se suzdržavamo da zadržimo smirenost i suzdržanost u mnogim životnim situacijama. Kako otpadaju sa nas slojevi naše ličnosti, u prvi mah naša suština biva nezaštićena i mi podnosimo razna stresna i bolna stanja usljed toga. Počinjemo jasno da vidimo i sagledavamo neke stvari koje većina drugih ljudi ne može, realno ne može jos uvijek, a u nekim situacijama kod nas se javlja prirodni nagon da želimo da pomognemo mnogima iz našeg okruženja da promijene svoje pogrešne stavove i obrasce ponašanja a oni usljed te naše iskrene želje, pod uticajem vlastitih mentalnih programa i stereotipa, odbijaju svaku našu inicijativu u tom pravcu, proizvodeći kod nas mnoge frustracije i stresove kao propratne pojave tih stanja. Takođe, mnoge napade, sitne i krupne pakosti, podvale i laži koje nam gotovo svakodnevno servira život u ovom 3D okruženju mi ne može da trpimo i podnosimo kao ranije. Sada mnogo toga više vidimo, znamo i osjećamo i sada je mnogo teže ostati smiren i pribran u nekim situacijama nego prije. Sada je potrebno da se bude svjesniji i prisutniji kao nikad do sada, sada je potrebno da radimo na samima sebi teže i napornije nego što možemo zamisliti. Naša ličnost počinje da krahira i mnoge maske padaju, uz lomljavu i tresak koji nas iritira i čini ranjivima. U principu ne znamo šta nam se dešava i često ne možemo da se kontrolišemo. Sada nam je potrebno energije kao nikad do sada i mi moramo biti svjesni da je ovo jedna od faza u razvoju naše svijesti kroz koju moramo proći. Potrebno je da što više pažnje i energije usmjerimo na svjesno otklanjanje naših brojnih mentalnih programa, stereotipa i raznih pogrešnih predubjeđenja koje smo imali.

Nakon što je prijateljica svjetlosti na svom blogu objavila taj tekst zaredali su se mnogi fantastični komentari od strane ljudi koji su prepoznali važnost i osjetljivost tog "pitanja". Ubrzo se stvorio jedan iskren i snažan "networking" ljudi sličnih pogleda i opredjeljenja, i na ovom forumu je započeta diskusija na tu temu i sve ukazuje na to da se navedena stanja mnogo lakše mogu prevladati razmjenom znanja, iskustava i informacija na što više mjesta i između što više ljudi sličnih frekvencija.

Kad maske počnu da padaju najvažnije je da nismo sami.

Odlicno receno.



Da. Mislim da se mnogi ljudi, (tu polazim i od sebe) dakle, mislim da se mnogi ljudi jednostavno receno boje - pokazati se drugima.
Pokazati se onakvima kakvi zbilja jesu iz dubine njihovih dusha, jer - opet polazim i od sebe - nama nikad (nasoj SUSTINI) - dakle, nama nikad nije bilo "dozvoljeno", u ovoj ili onoj mjeri - da se pokazemo takvi kakvi zbilja jesmo.

Sve nase iskrene misli i osjecaji koje smo izrazavali iz dubine naseg bica u nasem procesu odrastanja i socijalizacije na ovoj planeti - a koji nisu bili primjereni ili u skladu sa vladajucim energetsko - emocionalim obrascima u drustvu, a POGOTOVO u nasoj obitelji su bili bukvalno UGUSENI i UMRTVLJENI, svim mogucim emocionalno/ verbalnim ili cak/pogotovo fizickim sredstvima, osjecajima krivnje ili srama, griznje savjseti, raznih kazni, ovoga ili onoga, dakle, svim sredstivma koja su nasim "odgajateljima" stajala na raspolaganju - sto roditeljima, sto nasoj drugoj okolini - vrtic, skola, rodbina, prijatelji, drustvo, itd.


Taj put, i taj nacin ponovnog otkrivanja SEBE, onog pravog sebe koji jesmo je jako bolan, jer - doslovce skidamo sa sebe okove i ljusture nase licnosti, razbijamo pohranjene emocije iz naseg misicnog oklopa, ispiremo sve one neizrazene emocije ili traume iz naseg tijela koje nikada do sada nismo izrazili, pocinjemo ponovo osjecati stvari koje smo davno sebi "zabranili" i usudjujemo se pokazivati se - samima sebi, a i drugima kakvi zbilja u dubini nase duse jesmo.

Ali, kao sto ti kazes, kad postoji jedna mreza prijatelja ili istomisljenika na tom putu, onda je taj proces puno puno laksi. Jer dobivamo feedback da takvi kakvi ZBILJA jesmo NISMO LOSI, kao sto nam je u procesu socijalizacije usadjivano, i da jesmo u REDU, i da se ne moramo vise skrivati i ne moramo vishe lagati.

Da, puno, puno znaci kad u tome nismo sami.

Kao i mnogo drugih programa u nasoj podsvesti, i laganje smo velikim delom usvojili u detinjstvu od nasih roditelja. Evo jedan tekst iz Blica o tome:

Slazem se u potpunosti, ali bih dodala i ovo. Ako slazemo i uradimo nesto sto nije u redu, ne samo da treba reci izvini, nego detetu treba reci i ovo: " Pogresio sam, nije u redu s moje strane, hoces li mi oprostiti?"

Mislim da nije dovoljno reci ' oprosti' , nego detetu treba dati mogucnost izbora jer jedino tako ce dete osetiti da je u tom odnosu jednako vredno.

Znaci, pitanje, 'Da li ces mi oprostiti?' obuhvata mnogo vecu tezinu i odgovornost od obicnog, 'oprosti'.

Svaka čast " Prijateljice svjetlosti ". Sjajan uvod u temu u kojoj se ja gušim već duže od godinu dana. Nije lako. Prva stepenica na putu i jako teška. Kad dignem nogu da je prođem, ona naraste. Najteže je prestati lagati samog sebe.

Ima li tko iskustva u tome?